Pravni problemi međunarodne prodaje robe
Međunarodna prodaja robe je distanciona prodaja, odnosno ugovori o prodaji se izvršavaju tako što se roba prevozi od prodavca do kupca raznim vidovima transporta. Dok određena roba stigne od tačke A do tačke B, izložena je različitim rizicima, kao što su, na primer, oštećenje, krađa, propadanje robe zbog njezinih prirodnih svojstava i ostalo. Logično se nameće pitanje – koja ugovorna strana snosi rizik u tom slučaju?
S obzirom da se radi o distancionoj prodaji koja često prelazi granice više država, sledeće se pitamo koja ugovorna strana snosi troškove prevoza robe i prateće troškove, kao što su osiguranje robe u prevozu, carinjenje, kontrola količine i kvaliteta, sanitarne kontrole i ostalo.
Načelo rimskog prava res perit domino kaže da rizik za slučajnu propast, oštećenje ili gubitak stvari snosi ona ugovorna strana koja je vlasnik robe. Na primer, ako je roba oštećena, a i dalje se nalazi u vlasništvu prodavca, onda je logično odgovoran prodavac. Kod res perit domino bitno je odrediti momenat kada tačno dolazi do prenosa vlasništva. Ovde dolazi do problema u praksi jer ne uređuju svi pravni sistemi ovo pitanje jednako, odnosno da li svojina prelazi momentom predaje stvari ili momentom zaključenja ugovora o prodaji.
Sada već vidimo da se radi o složenijoj problematici. Praksa međunarodne trgovine polazi od toga da se pitanje prelaska rizika za slučajnu propast, oštećenje ili gubitak robe tretira na različit način od pitanja prelaska svojine. Prelazak svojine odrediće se pravom koje je merodavno za ugovor o prodaji, a pitanje prelaska rizika urediće se ugovorom.
Šta su Incoterms?
Incoterms (International Commercial Terms) su pravila koja donosi Međunardona trgovinska komora (ICC) sa sedištem u Parizu kako bi olakšala ugovoranje međunarodne prodaje robe. ICC je prvi put uvela pravila Incoterms 1936 godine kako bi stvorila jedinstveni sistem opšte prihvaćenih definicija i pravila koja se odnose na isporuku robe između privrednih subjekata.
Prilikom objavljivanja Incoterms 2020, Generalni sekretar ICC, John W. H. Denton AO je napomenuo da Incoterms 2020 omogućavaju svima da efikasno posluju tako što olakšavaju godišnju globalnu trgovinu u trilionima dolara.
Ukratko, Incoterms određuju momenat gde i kada rizik isporuke robe prelazi sa jedne na drugu ugovornu stranu u međunarodnoj trgovini. Primenjuje se u različitim vidovima prevoza. Termini su određeni skraćenicama koje definišu uslove isporuke robe.
Ukoliko ugovorne strane odrede primenu određene Incoterms klauzule, ona će biti pravno obavezujeća. Isti zaključak možemo naći u našoj sudskoj praksi. Na primer, Privredni apelacioni sud je u predmetu Pž br. 3488/2014 da Incoterms pravila postaju obavezujuća kada ih stranke unesu u svoj ugovor.
Šta je zajedničko svakom terminu?
Svaki ‘Incoterm’ definiše sledeće odgovornosti i obaveze:
- Tačka isporuke – gde će roba biti preneta sa prodavca na kupca.
- Odgovorna strana za troškove prevoza – koja ugovorna strana je dužna da pokrije troškove prevoza.
- Pitanje uvoza i izvoza – koja ugovorna strana je dužna da pokrije troškove za izvoz i uvoz robe.
- Pitanje osiguranja prevoza – deo termina postavlja osiguranje kao uslov. Svaki termin pojedinačno definiše koja ugovorna strana mora da plati osiguranje prevoza.
Incoterms pravila su podeljena u 4 glavne kategorije – E, F, C i D.
Kategorija E predstavlja minimalnu obavezu za prodavca, zahtevajući od prodavca samo da stavi robu na raspolaganje kupcu. Uslovi kategorije F zahtevaju od prodavca da isporuči robu za prevoz po uputama kupca. Uslovi kategorije C zahtevaju od prodavca da ugovori i plati prevoz, a kategorija D predstavlja maksimalno opterećenje za prodavca.
Incoterms za bilo koji vid transporta
EXW -Ex Works ili Ex-Warehouse – Prodavac završava isporuku robe kupcu kada je stavi na raspolaganje u objektu prodavca ili na drugo određeno mesto (fabrika, skladište). Roba se dakle prenosi na kupca dok se i dalje nalazi na lokaciji prodavca. Kupac je odgovoran za izvoz, isporuku i uvoz robe.
FCA – Free Carrier – Ovaj termin znači da prodavac isporučuje robu kupcu na jedan od dva moguća načina:
- Kada je imenovano mesto prodavca, roba se smatra isporučenom kada se utovari u prevozno sredstvo koje organizuje kupac.
- Kada je imenovano neko drugo mesto, roba se smatra isporučenom kada, ukrcana na prevozno sredstvo prodavca, dođe do drugog navedenog mesta, bude spremna za istovar sa prevoznog sredstva prodavca i stavljena na raspolaganje prevozniku kojeg je imenovao kupac.
U zavisnosti od imenovanog mesta, teret izvozi prodavac ili kupac.
CPT – Carriage Paid To – Prodavac je zadužen za organizaciju i plaćanje transporta robe do dogovorene destinacije. Prodavac je zadužen da pribavi sve potrebne dozvole za izvoz i kupcu dostavi potrebnu dokumentaciju. Kada isporuči robu do određene lokacije, rizik i daljnji troškovi povezani sa transportom prelaze na kupca.
CIP – Carriage & Insurance Paid – Prodavac je odgovoran za organizaciju i pokrivanje troškova prevoza robe do dogovorene destinacije. Takođe, prodavac je dužan da plati osiguranje u slučaju gubitka ili oštećenja robe tokom transporta. Rizik prelazi na kupca u času kada roba stigne do dogovorene lokacije. Kupac je dužan da pribavi potrebne uvozne dozvole i pokrije sve troškove povezane sa uvozom robe.
DAP – Delivered At Place – Prodavac isporučuje robu na definisanoj finalnoj destinaciji. Prodavac snosi sve rizike koji su povezani sa prevozom robe do definisanog odredišta. Kupac je dužan da istovari robu na imenovanom odredištu. Kupac je odgovoran za uvoz, prevozne troškove i carinjenje.
DPU – Delivered At Place Unloaded – Prodavac isporučuje robu i rizik prelazi na kupca kada je roba istovarena i stavljena na raspolaganje kupcu na finalnoj destinaciji. Kupac je dužan da pokrije troškove uvoza i carinjenja. Ovo je jedino Incoterms pravilo koje zahteva od prodavca da istovari robu na finalnom odredištu.
DDP – Delivered Duty Paid – Prodavac je isporučio robu kada je stavi na raspolaganje kupcu na definisanom finalnom odredištu. Kada teret stigne na imenovano odredište, rizik prelati na kupca koji mora da pokrije troškove istovara robe. Prodavac snosi sve rizike i troškove dopremanja robe do mesta odredišta. Ovo je jedino Incoterms pravilo koje zahteva da prodavac plati sve troškove dopremanja robe.
Incoterms pravila za pomorski i rečni transport
FAS – Free Alongside Ship – Prodavac završava isporuku kada robu stavi uz bok broda određenog od strane kupca, na primer, uz kej. To je momenat kada rizik prelazi na kupca. Kupac je dužan da utovari robu i snosi sve troškove od tog momenta nadalje.
FOB – Free on Board – Prodavac vrši isporuku robe na brodu koji je odredio kupac. Dakle, prodavac završava čitav proces dopremanja i utovara robe. Od momenta kada je roba ukrcana, rizik i svi budući troškovi prelaze na kupca.
CFR – Cost & Freight – Prodavac završava isporuku robe kada se ona nalazi u prevoznom sredstvu i spremna je za izvoz. Prodavac plaća prevoz robe do imenovanog odredišta, a kupac je dužan da pokrije prateće troškove kao što su troškovi uvoza i istovar robe.
CIF – Cost, Insurance & Freight – Prodavac je odgovoran za troškove prevoza i osiguranja robe to odredišne luke imenovane od strane kupca. Kada roba stigne u imenovanu luku, rizik prelazi na kupca. Kupac tada pokriva troškove istovara i uvoza. Ovaj termin zahteva od prodavca da plati osiguranje.