Tužba zbog pada na ledu: stambena zajednica se često brani na pogrešan način

Tužba zbog pada na ledu: stambena zajednica se često brani na pogrešan način

19.01.2026.

Autor: Advokat Aleksandar Popović

Gledali ste kroz prozor snegom okovane ulice. Videli ste da se neko okliznuo i pao ispred vaše zgrade. Prišli ste i pomogli, sačekali ste zajedno hitnu pomoć. Gotovo da ste i zaboravili na taj događaj, ali je stigla tužba…

Nečišćenje snega ispred zgrade ili nedostatak jasne organizacije unutar stambene zajednice se ne doživljava kao rizik – dok ne stigne prva tužba zbog pada na ledu.

Padovi na zaleđenim površinama su česta pojava. Povrede pri padovima mogu varirati, od sitnog ugruvanja do teških preloma, pa čak i smrti. Većina ovih situacija stvara pravo na naknadu štete. Iako utuživanje grada izgleda kao sigurna opcija, prvenstveno zbog velike verovatnoće isplate naknade u slučaju uspeha u postupku, ipak nije jedinica lokalne samouprave odgovorna za svaki ćošak grada.

Odredbama Zakona o stanovanju i održavanju zgrada propisano je da su platoi, trotoari, igrališta i drugi prostori, koji ne predstavljaju pomoćni prostor, ukoliko se nalaze na istoj parceli kao i zgrada, predstavljaju područja čiju obavezu održavanja imaju vlasnici tih prostora – odnosno, u praksi, stambena zajednica.

Prijem tužbe – prvi koraci

Prilikom analiziranja prispele tužbe, angažovanje advokata donosi veliku početnu prednost. Kao stručno lice za pružanje pravne pomoći, advokat analizom navoda iz tužbe, priloženih dokumenata i predloženih dokaza ocenjuje koju je strategiju najbolje odabrati prilikom daljeg postupanja.

Posebna pažnja se obraća na to da li tužba ima sve neophodne elemente koji su propisani Zakonom o parničnom postupku, da li postoje neki od razloga za odbacivanje; navedeni i priloženi dokazi se ocenjuju: svaki pojedinačno, pa zajedno u celini, posebno u kontekstu navoda iz tužbe. Advokati poznaju sudsku praksu i bolje od prosečnog čoveka znaju da ocene podobnost određenog dokaza da potvrdi činjenicu iz tužbe.

Ako se iz navedenih dokaza ne može da se utvrdi tačno mesto pada – odmah se može osporiti pasivna legitimacija – budući da se ne zna da li se mesto pada nalazi na parceli na kojoj je zgrada ili na nekoj javnoj površini. Utužena stambena zajednica ne može da bude odgovorna za štetu nastalu usled pada na trotoaru za čije čišćenje je nadležna gradska komunalna služba.

Čak i da su tužba i tužbeni zahtev u celosti osnovani, ne mora to unapred da znači dugotrajan i skup sudski postupak. Ukoliko je tužilac spreman, stambena zajednica može da zaključi sa tužiocem poravnanje – te da mirnim putem spor bude rešen.

Da li svaka šteta daje pravo na naknadu?

Da bi se ostvarilo pravo na naknadu štete usled pada na ledu, neophodno je postojanje krivice. Dakle, prema odredbama Zakona o obligacionim odnosima, neće postojati pravo na naknadu štete ukoliko je do iste došlo bez krivice stambene zajednice.

Iako je vrlo sličan institut štete od opasne stvari, tumačenje autora ovog teksta je da u ovom slučaju isto nije primenljivo. Čak i da se led uzme kao opasna stvar, tužena stambena zajednica nije imalac istog, pa se ne može zasnovati po tom osnovu objektivna odgovornost. Sa druge strane, ako stambena zajednica posveti dužnu pažnju, led će biti očišćen, pa samim tim neće ni postojati opasna stvar.

Pitanje podeljene odgovornosti

Kada bi čak i sve ukazivalo na to da je stambena zajednica odgovorna za štetu prouzrokovanu određenim padom na ledu, video snimak pada i saslušanje tužioca kao parnične stranke i svedoka, uz adekvatna pitanja, može da ukaže na to da je i sam tužilac doprineo nastanku štete.

Naime, ukoliko se ispostavi da je tužilac gledao u telefon, te usled nedostatka pažnje krenuo po ledu umesto po očišćenoj stazici, kretao se neadekvatnom brzinom spram vremenskih uslova ili usled praznične opijenosti nije adekvatno prosudio teren, te se tim postupcima sam izložio opasnosti, iako je postojao bezbedniji način kretanja – postoji osnov za sniženje naknade, budući da je i sam tužilac doprineo nastanku štete.

Angažovanje čistača snega

Angažovanje firmi koje se bave čišćenjem zgrada, čak i ako ono uključuje čišćenje leda, ne isključuje mogućnost tužbe protiv stambene zajednice. Lice koje padne na ledu nije dužno (niti može) da zna da li je stambena zajednica angažovala treće lice u cilju otklanjanja leda.

Čak i kada bi sud uzeo da je led ispred zgrade opasna stvar, odredbe ZOO predviđaju da umesto imaoca stvari odgovara lice koje je dužno da nadgleda opasnu stvar – što bi preko ciljnog tumačenja ove odredbe, zasnovalo odgovornost na firmi koja je angažovana za čišćenje leda, umesto stambene zajednice. Jezičko tumačenje ove odredbe oslobađa odgovornosti stambenu zajednicu.

U svakom slučaju, odredbama Odluke o komunalnom redu predviđena je obaveza uklanjanje snega i leda s trotoara širine do pet metara koji se nalaze ispred zgrade od strane stambene zajednice. Zaprećena kazna za nepostupanje u rasponu od 5.000 do 50.000 dinara.

Osiguranje od štete

Predviđena je mogućnost za zaključivanje ugovora o osiguranju od štete trećim licima, od strane stambene zajednice. Samo zaključivanje ovog ugovora ne oslobađa stambenu zajednicu odgovornosti za štetu, već osigurava mogućnost trećim licima da naplate naknadu za pretrpljenu štetu, u slučaju da stambena zajednica na svom računu nema dovoljno sredstava za isplatu. Sa druge strane, ukoliko zgrada ima profesionalnog upravnika, on mora da ima zaključen ugovor o osiguranju od profesionalne odgovornosti.

Sama činjenica da se potražuje naknada štete prema stambenoj zajednici ne stvara odmah obavezu plaćanja srazmernog dela štete stambenoj zajednici. Stambena zajednica ima pravni subjektivitet, svoj račun u banci i sopstvena sredstva.

Stambena zajednica ima pravo da potražuje od vlasnika stanova naknadu za upravljanje i/ili održavanje zgrade. Stambena zajednica može odvojiti određena sredstva u svrhe obezbeđenja ukoliko nastane potreba za naknadom štete.

Stoga, vlasnicima posebnih delova – stanova, a i stambenoj zajednici, preporučuje se da se na vreme organizuju i da zaključe ugovor o osiguranju od štete trećim licima ili da sami naprave fond sa sredstvima sa tom namenom, nego da deluju reaktivno – kada šteta već nastane. Ukoliko nema sredstava na računu, a pritom i vlasnici posebnih delova ne namiruju obaveze prema stambenoj zajednici, postoji rizik od sprovođenja izvršnog postupka.

Zaključak

Kako se kao dokazi u ovakvim postupcima, na okolnost samog pada, uglavnom koriste samo izjave tužioca i svedoka – ključno je na ročištu imati advokata koji će da prepozna kada da postavi pravo pitanje i koji će umeti da poentira na nedoslednostima tužioca.

Međutim, dešavaju se slučajevi kada i najveći stepen pažnje nije dovoljan da se izbegne šteta. U tom slučaju, ključno je već imati predviđenu proceduru: zaključen ugovor o osiguranju od štete trećim licima ili internu organizaciju unutar stambene zajednice, a koji daju najbolje efekte ako je na njihovom uspostavljanju radilo stručno lice.

 

 

 

 

Napomena: Ovaj tekst odražava lično mišljenje autora i ne predstavlja pravni savet.

Scroll