Autor: Advokat Aleksandar Popović
Brzi proboj i prvobitna ekspanzija poslovanja, prihvaćenost od strane tržišta i prepoznatljivost, kao i dobre brojke u bilansima u prvim kvartalima poslovanja su respektabilan, ali vrlo varljiv rezultat. Dok su osnivači startapa zavedeni navedenim, investitor mnogo jasnije od njih prepoznaje nedostatke u strukturi.
Svi pokretači startapa znaju da je pronalaženje dobrog investitora odličan način da se ubrza rast i ekspanzija celog projekta. Greška nastaje u trenutku kada osnivači zanemare osnove, kroz fokus na rast. Ovakva strategija predstavlja veliku crvenu zastavicu za investitore.
Opšte je poznato da svaki investitor, kao i ozbiljniji klijenti, pre započinjanja saradnje ili ulaganja obavljaju temeljan due dilligence. Taj due dilligence obuhvata svakako dostupne podatke na APR i tamo objavljena dokumenta, pa i osnivački akt. Za većinu pokretača biznisa, osnivački akt je samo jedan dokument koji je neophodno da postoji da bi se sprovela procedura osnivanja DOO.
Bez potrebe da se ovako jedna bitna tema banalizuje, a s obzirom da u samoj privredi važe slične zakonitosti kao u prirodi, napravićemo jednu analogiju sa agrikulturom.
Osnivački akt je bitan za startap na sličan način kako je koren bitan za drvo. Zamislimo da postoji drvo koje svu energiju troši na rast u visinu i širinu, a minimalno na ekspanziju korena. Ne moramo da napominjemo kakva bi bila sudbina tog drveta pri prvoj oluji. Ali, pitanje je da li bi takvo drvo dočekalo uopšte prvu oluju, pre nego što bi se slomilo pod sopstvenom težinom.
Upravo je osnivački akt paradigma strukture, na koju investitori najviše pažnje ulažu. Zbog toga se odmah izdvaja startap koji nema generički osnivački akt, skinut kao pelcer sa stranice APR i popunjen podacima, već strukturiran osnivački akt spram trenutnih i željenih odnosa osnivača. Ovakav pristup osnivača daje signal investitorima da osnivači prepoznaju da nisu rast i brojke jedino što je bitno, te da umeju da strateški razmišljaju.
Rast vs struktura
Tokom perioda rasta, kada sve ide kako je inicijalno zamišljeno (ili još bolje od toga), konflikti su retki i često prikriveni. Tada su osnivači fokusirani na proizvod i tržište, zanemarujući pitanja strukture, zato što u tom trenutku „ništa ne gori“. Međutim, najveća zamka i jeste u tome što startap koji operativno odlično funkcioniše istovremeno može da bude strukturno izrazito nestabilan.
Dok su za osnivače pitanja strukture nešto što će kasnije da se rešava parama koje nastanu rastom koji se forsira, investitori i klijenti traže predvidivost i kontrolu rizika. Njima je bitno da imaju jasnu predstavu toga na koji način će sistem u koji ulažu i sa kojim sarađuju funkcionisati onog trenutka kada stvari krenu loše.
Brojke koje startap ostvaruje nisu pokazatelj kvalitetnih unutrašnjih odnosa, a upravo je to ono što investitori zahtevaju. Pored rezultata, koji se nesumnjivo traži, uslov za ulaganje i jeste infrastruktura koja je dovoljno stabilna da podnosi težinu projekta. U praksi se pokazalo da unutrašnja nestabilnost, koja počne dok su metrike startapa još odlične, baš onaj element koji je pokrenuo pad, a kasnije i kolaps startapa. Investitor ulaže u projekat pogodan za skaliranje koji se neće raspasti sam od sebe.
Investitori posmatraju odluke osnivača
U ranoj fazi se već može uočiti način na koji osnivači razmišljaju. Investitori obraćaju pažnju na disciplinovanost osnivača na pitanjima koje osnivači smatraju malim i nebitnim, dok im je rast u fokusu. Oni startapi koji sa uspehom obraćaju pažnju i na ova pitanja privlače investitore, zato što njihov način rada predstavlja pokazatelj upravljanja velikim sistemom.
Nedostaci u tim prvim koracima se postepeno ugrađuju u poslovanje i naknadno su mnogo teži za rešavanje, zato što uzimaju maha kroz sisteme kontrole. Ono što je još gore, a to je da svaka investicija u takav sistem multiplikuje posledice propusta. Zbog toga, investitor ulaže i u tim koji čini startap, a ne samo u proizvod.
Trenutak istine
Nakon inicijalnog predstavljanja, due diligence je momenat kada maska pada. Prvo što se posmatra je osnivačka struktura. Zato, osnivački akt koji sadrži vesting, buy back ili drag along klauzulu, kao klauzule koje definišu uslove sticanja i raspolaganja udelom, pred investitorom izdvaja startap kao ozbiljnu priliku sa uređenim odnosima, jasnom better-safe-than-sorry filozofijom i jasnom hijerarhijom.
Sa druge strane, neformalno poslovanje signalizira da poduhvat nije spreman da u njega bude uložen ozbiljan kapital, te predstavlja komplikacije i konflikte u nastajanju. Velike investicije zahtevaju strukturu koja može da opstane i bez pojedinca, a neadekvatno uređena struktura startapa najčešće vodi ka zavisnosti projekta od jednog čoveka. To je za svakog investitora rizik koji želi da izbegne, budući da se time i umanjuje poverenje u sam projekat i ljude koji njime upravljaju.
Investitor ne traži savršenstvo. Svi koji razumeju koncept startapa znaju da početak poslovanja znači i ograničene resurse, kao i određeni nivo improvizacije. U ovoj fazi razvoja nije problem rizik sam po sebi, već odsustvo sistema i utvrđenog načina upravljanja rizikom.
Pravna struktura
Većina osnivača se obrati advokatu za osnivački akt kao papir koji mora da se preda pri registraciji. Međutim, za dobar pravni okvir, neophodno je da advokat razume ideju koja stoji iza poduhvata, kao i međusobne odnose osnivača. Zbog toga je bitno da osnivački akt odražava jasnu poslovnu logiku.
Uloga advokata nije da strukturira odnose koje osnivači sami nisu dogovorili. U tom trenutku je neophodno imati odgovore na pitanja ko donosi odluke, ko šta unosi u startap, na koji način će firma da zarađuje, šta se dešava ako neko želi da napusti projekat.
Onog trenutka kada osnivači startapa prepoznaju značaj adekvatno uređene strukture koja je praćena stabilnim, potpunim i specifičnostima startapa prilagođemim pravnim aktima, trenutak je kada isti na tržištu postaje prepoznat kao respektabilan učesnik sa čvrstom strukturom, a samim tim i od strane investitora prepoznat kao pogodan prostor za plasiranje investicije.
Zaključak
Dok startap nastaje iz dobre ideje i enzutijazma, neophodno je razumeti da kapital ne prati samo rezultat na tržištu. Investitori ulažu u sisteme koji mogu da podnesu i rast i pad. Upravo se snažnom strukturom postiže navedno, ali se daje i investitorima signal postojanosti i predvidivosti koju oni zahtevaju.
Napomena: Ovaj tekst izražava isključivo lično mišljenje autora i ne predstavlja pravni savet.