Ugovor o prenosu udela u doo

Ugovor o prenosu udela u doo

13.01.2025.

Zakon o privrednim društvima detaljno reguliše prenos udela. Kao osnovni princip nameće se sloboda prenosa udela pa tako član 160 kaže da je prenos udela slobodan osim ako je zakonom ili osnivačkim aktom drugačije određeno. Dakle, sloboda ugovaranja je osnovno pravilo; zakonsko ograničenje se može javiti u obliku prava preče kupovine, a osnivačkim aktom moguće je predvideti i druga ograničenja.  

Kako se prenosi udeo? 

Članom 175 određeno je da se udeo prenosi ugovorom u pisanoj formi sa overenim potpisima prenosioca i sticaoca, a dopušten je i drugi način prenosa pod uslovom da je u skladu sa zakonom. 

Ustupanje prava na udeo može da bude, na primer, ugovor o kupoprodaji, ugovor o razmeni ili ugovor o poklonu; odnosno bilo koji ugovor kojim može da se prenese apsolutno pravo. 

Koji god osnov odaberete, imajte na umu da razlike postoje i da je preporučljivo konsultovati se sa advokatskom kancelarijom specijalizovanom za korporativno i privredno pravo prilikom donošenja ove odluke. 

Ugovor je jedan od najčešćih pravnih osnova za prenos udela u društvu sa ograničenom odgovornošću. Propisana je obavezna pisana forma sa overom potpisa ugovornih strana. Ukoliko ovaj uslov nije zadovoljen, ugovor ne može da proizvede pravno dejstvo. 

Isto je potvrđeno u Odgovorima na pitanja Privrednih sudova koji su usvojeni na sednici Odeljenja za privredne sporove i Odeljenja za privredne prestupe Privrednog apelacionog suda održanoj 8-9.11. 2023. godine; odnosno, imajući u vidu odredbu člana 175. Zakona o privrednim društvima, proizlazi da ugovor koji nije zaključen u pisanoj formi i sa overenim potpisima prenosioca i sticaoca ne može proizvodi pravno dejstvo.   

Ugovor o prenosu udela služi kao osnov za prenos udela, ali do samog prenosa će doći tek kada se registruje promena člana u registru privrednih subjekata pri Agenciji za privredne registre.  

Isto tako, Zakon propisuje da u slučaju pristupanja novog člana privrednom društvu, ugovor o pristupanju člana zaključuje se u pisanoj formi sa overenim potpisima lica koje je pristupilo društvu i lica koje je ovlašćeno odlukom skupštine doo. 

Pravo preče kupovine kao zakonsko ograničenje 

Zakon o privrednim društvima navodi da članovi društva imaju pravo preče kupovine udela koji je predmet prenosa trećem licu, osim ako je to pravo isključeno osnivačkim aktom ili zakonom.   

Bitno je navesti da pravo preče kupovine, kako i sam naziv kaže, postoji u slučaju prodaje udela, odnosno kada kao pravni osnov prenosa imamo ugovor o prodaji. Pravo preče kupovine se ne odnosi na pravne radnje kada se udeo razmenjuje ili poklanja.  

Ukoliko članovi društva žele da urede svoja međusobna prava i obaveze u vezi sa prenosima udela koji ne potpadaju pod pravo preče kupovine, mogu to da urade ugovorom u vezi sa društvom navedenim u članu 15 Zakona o privrednim društvima.  

U Odgovorima na pitanja Privrednih sudova koji su usvojeni na sednici Odeljenja za privredne sporove i Odeljenja za privredne prestupe Privrednog apelacionog suda održanoj 8-9.11.2023. godine objašnjeno je da pravo preče kupovine daje ovlašćenje ostalim članovima da steknu udeo privrednog društva pod onim uslovima pod kojima bi treća lica kupila taj udeo. Nadalje, potvrđeno je da ukoliko član društva želi trećem licu da pokloni svoj udeo, ne postoji pravo preče kupovine.  

Isti zaključak naveden je u Rešenju Privrednog apelacionog suda Pž 3817/20; odnosno odredbe članova 160-163 Zakona o privrednim društvima ne odnose se na besteretan prenos udela u doo jer te odredbe regulišu institut prava preče kupovine. 

Dakle, na pravo preče kupovine možete da se pozivate jedino ako drugi član privrednog društva prodaje udeo. Ukoliko se želite obezbediti od besteretnih prenosa udela (na primer, poklon), valjalo bi razmisliti o zaključenju ugovora koji reguliše međusobna prava i obaveze članova doo ili na samom početku uključiti ograničenja u svoj osnivački akt. 

Ograničenja predviđena osnivačkim aktom 

Kada se osniva doo, izrađuje se osnivački akt (ugovor o osnivanju ukoliko ima više osnivača). Ako vi i vaši partneri već u samom startu imate potrebu da razrešite pitanje mogućeg prenosa udela, Zakon predviđa slobodu ugovaranja i navodi par primera. 

Moguće je prenos udela vezati uz saglasnost društva. Članom 167 propisano je da se osnivačkim aktom može predvideti da se udeo u društvu može preneti na lice koje nije član društva samo uz prethodnu saglasnost društva. Prenosilac udela mora da podnese društvu zahtev za saglasnost koji sadrži identitet lica na koje se udeo prenosi i bitne elemente ugovora o prenosu udela. 

Ovo ograničenje može da se odnosi na bilo koji oblik prenosa, a ne samo na prodaju udela. Odluku o saglasnosti donosi skupština doo običnom većinom glasova svih članova društva, osim ako osnivački akt ne određuje drugu većinu glasova.  

Sledeće imamo pravo društva na određivanje kupca udela- član 168 Zakona navodi da je društvo ovlašćeno da, umesto davanja saglasnosti iz člana 167, odredi treće lice na koje može da se prenese udeo. Odabrano treće lice treba da pristupi zaključenju i overi ugovora o prenosu udela u roku od 15 dana od dana kada je prenosilac udela obavešten o odluci društva. Ukoliko treće lice to ne uradi, a za to nije odgovoran prenosilac udela, prenosilac ima pravo da svoj udeo proda nekom drugom po svom izboru. 

Zakon o privrednim društvom u članu 170 potvrđuju širok obim slobode ugovoranja navodeći da se osnivačkim aktom mogu predvideti i druge vrste ograničenja za prenos udela. Jasno je da ova ograničenja ne mogu biti u suprotnosti sa imperativnim normama pravnog poretka i opštim pravilima. Ukoliko se uzmu u obzir ova ograničenja, ugovarači imaju širok spektar odredbi kojima mogu regulisati prenos udela; na primer, može se ograničiti prenos udela tržišnim konkurentima, povezanim licima i slično.  

Iz ugla sticaoca- Zašto je bitan due diligence?

Zakon reguliše kako se udeo prenosi kao i potencijalna ograničenja propisana Zakonom ili određena osnivačkim aktom. Ipak, na sticaocu je da proveri ono što kupuje. Iz tog razloga preporučljivo je uraditi due diligence što možemo da prevedemo kao dubinsku analizu. 

Istorije due diligence koncepta se javlja još u 15.veku, a u 20.veku počinje da se vezuje uz oblast poslovanja i finansija. U SAD-u promena se desila nakon donošenja Zakona o hartijama od vrednosti iz 1933 godine i zahtevom za usklađivanjem odnosa između investitora i brokera na tržištu hartija od vrednosti. U anglosaksonskom pravu due diligence koncept je bitan zbog načela caveat emptor odnosno ‘let the buyer beware’. 

A zašto je za nas u ovom delu Evrope bitan due diligence? Ajmo reći da kupujete udeo u nekoj kompaniji kao deo vaše poslovne strategije. Naravno da želite da znate šta kupujete i da li postoje rizici. Upravo zato je preporučljivo sprovesti dubinsku analizu. 

Due diligence predstavlja detaljno istraživanje o stanju ciljne kompanije koja se sprovodi pre zaključenja ugovora o prenosu udela. Sprovođenjem analize ciljno preduzeće se sagledava iz pravnih i finansijskih aspekata te se identifikuju postojeći ili potencijalni rizici. 

Due diligence je, prosto rečeno, nešto što vas štiti od neprijatnih iznenađenja.  

  

Napomena: ovaj tekst ne predstavlja pravni savet nego lično mišljenje autora. 

Scroll